News

Zagreb, 6. lipnja 2009. – Na zagrebačkom savskom nasipu 6. lipnja u sklopu projekta “Lijepa naša Sava” održan je sajam čiji je cilj bio privući ljude da se u što većem broju počnu vraćati životu uz rijeku, kao što to čine i građani europskih gradova. Sajam je samo jedna od aktivnosti u sklopu projekta koji se tijekom mjeseca lipnja odvija u četirima hrvatskim gradovima na Savi – Zagrebu, Sisku, Slavonskom Brodu i Županji.

Organizatori od kojih je ideja i potekla, a to su Međunarodna komisija za slijev rijeke Save, Ministarstvo regionalnog razvoja šumarstva i vodnoga gospodarstva te Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, uz potporu tvrtke Coca-Cola HBC Hrvatska, željeli su ukazati da Sava ima neiskorištene potencijale, prije svega turističke, rekreacijske i sportske.

Na sajmu su predstavljeni tradicionalni običaji, obrti i gastronomija vezani uz Savu i Zagreb, a svoja umijeća i proizvode pokazali su obrtnici i udruge koje promiču tradicionalne vrijednosti te su sve prisutne podsjetili na duh starog Zagreba. Također, posjetitelji su mogli pogledati i putujuću izložbu fotografija “Život na Savi kroz stoljeća”, pripremljenu u suradnji s Gradskim muzejom u Sisku, Muzejom Brodskog Posavlja, Zavičajnim muzejom “Stjepan Gruber” iz Županje te Kanuističkim klubom Končar.

Da Sava može još mnogo toga dati, mogli su se uvjeriti i mnogobrojni posjetitelji koji su se toga dana našli u blizini Boćarskog doma pokraj kojeg se Savski sajam i održavao, u vremenu od 11 do 14 sati. Oni su osim dojmova u vezi sajma i činjenice da se uz Savu napokon nešto organizira, predlagali sadržaje koji nedostaju, te čime bi se građani još više potaknuli na dolazak.

“Lijepo je ovdje i iznenadila sam se što se uopće nešto i održava. Slučajno sam otišla u šetnju i ugledala ljude i štandove, pa sam došla vidjeti o čemu se radi. Ne sjećam se da sam ikada prije vidjela da je nešto organizirano na nasipu i sviđa mi se ovo”, rekla je Maja Urban.

Sajam je opisala “malim, ali zgodnim i ugodnim”, te nadodala kako će iskoristiti ovu rijetku priliku te razgledati sve što se nudi, i naravno, degustirati ako bude štogod zanimljivo. Prema njenom mišljenju Zagreb bi svakako trebalo vratiti Savi, koja je u biti prekrasna, ali to više nitko ne zna jer ljudi radije zalaze u trgovačke centre nego da dođu prošetati uz rijeku.

“Ovdje se sigurno bolja rekreirati nego u nekoj skupoj i zagušljivoj teretani”, zaključila je Maja, napomenuvši kako bi barem što se sportaša, ali i šetača tiče, uz nasip trebala nalaziti mjesta gdje se može popiti voda, kao i montažni toaleti kojih nema nigdje u blizini. Želju za brojnijim sadržajima izrazio je i Mile Boban koji je na Savski sajam došao u pratnji obitelji, a posebno ga je zainteresirao Kanu klub Končar i izložba slika.

“Trebamo se što više približiti Savi i pokušati što više očuvati ovaj koridor. Često ovuda šećem i danas me ugodno iznenadilo što je nešto i organizirano. Kada bi bilo više toga, čovjek bi si isplanirao cijeli dan i došao ga ovdje provesti u miru s obitelji”, kazao je. Ipak, od sadržaja na Savi najmrskije bi mu bilo vidjeti noćne barove koji su bučni, a prednost daje dnevnim i obiteljskim sadržajima koji Zagrebu nedostaju.

Objasnio je kako bi rado i iznajmio kanu i provozao se Savom kada bi to bilo moguće.

Među posjetiteljima je bilo i dosta onih starije generacije, koji su se s nostalgijom prisjetili “zlatnog doba” Save, kada je život ovdje cvao, a kupalište koje je još radilo privlačilo i mlade i stare. Jedan od njih, Antun Kuharić, smatra kako je moguće Zagrepčane “potjerati” natrag na Savu, ali za to treba i rada i volje.

“Trebalo bi obnoviti i staro kupalište, ako ništa drugo, onda za ukras. Svi građani u Europi bježe na rijeku, a mi bježimo od nje, prema planini”, zaključio je. Sajam je posjetio sa svojom suprugom, istaknuvši kako ovakvih događaja treba biti što više, te kako trebamo živjeti na vodi, a ne pokraj nje.